Bila je ovo dobra godina za film. Naravno, ako ćemo suditi prema kinima, i ova godina bila je godina superjunaka, blockbustera i franšiza, od kojih je sve teže pronaći nešto što se stvarno ističe. Iako ne bi bilo fer reći da je kino ponuda apsolutni užas jer imali smo odličnog Top Guna, drugog Avatara i predivno snimljenog Batmana.

S druge strane, u današnje vrijeme sve je teže navigirati kroz sve neprohodniji streaming krajolik, koji u nepreglednoj šumi prosječnosti ponekad krije dragulje koji će ostati nepogledani jer previše smo vremena potrošili na serije, true crime dokumentarce i stare filmove koje smo pogledali 100 puta.

No da previše ne duljimo, bacimo pogled na najbolje filmove 2022., a u komentarima pronađite i najljuće razloge zbog kojih je ova lista potpuno promašena i netočna.

Tar

Novi film talentiranog, ali ne pretjerano aktivnog Todda Fielda na površini djeluje kao klasični oskarovski mamac. Ne samo zbog izvrsne Cate Blanchett, koja je zabilježila još jednu "ulogu karijere", već i zbog teme koja se vrti oko uspješne skladateljice i dirigentice Lydije Tar i početka kraja koji se počinje nazirati kad se nađe na vrhuncu karijere.

Iako se krvavo borila za svaki svoj uspjeh, na naplatu dolaze grijesi prošlosti koji su nekoć prolazili ispod radara, ali ne i u današnje vrijeme. Moćnike može ugasiti samo jedan mail, a Lydia Tar dočekala je svoj trenutak.

Ovo možda neće biti svačija šalica čaja, ali Blanchett je briljirala.

Decision to Leave

Mnogi Parka Chan-wooka znaju kao majstora osvete koji nam je dao briljantnog Oldboya i pritom oduševio redateljske veličine kao što su Tarantino i Spike Lee, ali ovo je nešto malo drugačije. Decision to Leave puno je blaža priča, ali i dalje je nešto što biste očekivali od redatelja.

Priča prati misterioznu smrt muškarca koji umire nakon pada s planine, a detektiv koji radi na slučaju počinje sumnjati da je riječ o ubojstvu. Glavna osumnjičenica je njegova supruga, ali problem se javlja kad detektiv razvije osjećaje prema ženi koju smatra krivom.

Iako smo ovakve priče bezbroj puta vidjeli, dopustite redatelju da vas razuvjeri i dokaže vam po tko zna koji put da i sto puta viđeni zapleti u rukama pravog čovjeka mogu itekako oduševiti.

All Quiet on the Western Front

Neki će reći da nam novo uprizorenje romana Ericha Marije Remarquea nije bilo potrebno i možda će dijelom biti u pravu. Međutim, ovo je prvo filmsko (ne televizijsko) uprizorenje nakon 1930. i premda se radi o klasiku, teško je povjerovati da će se mnogi masovno vraćati prastarom filmu bez obzira koliko kvalitetan bio.

A lekciju o užasima i uzaludnosti rata potrebno je ponoviti. Posebno u ovim trenucima.

Osim toga, radi se o izvrsno snimljenom filmu i odličnim glumačkim izvedbama, koje savršeno prenose priču o mladićima čije uzbuđenje oko odlaska u "rat koji će okončati sve ratove" vrlo brzo zamjenjuje prava istina o onome što rat uistinu jest.

Hustle

Bilo bi jednostavno listu pretrpati svim onim miljenicima kritike od kojih će se mnogi naći među nominiranima za Oscara, ali postoje i oni filmovi koji nikad neće biti pretjerano hvaljeni jer nemaju ono nešto što će ih pretvoriti u blockbuster koji puni kino dvorane. To su srednjobudžetne dramedije koje svoju ozbiljnost ne pokušavaju naglasiti tragičnim trenucima, nemaju oskarovski glumački moment niti pokušavaju biti visoka umjetnost.

Hustle je jedan od tih filmova. Nazovimo ga "narodnim filmom". Adam Sandler ponekad nas šokira užasno bazičnim komedijama, ponekad oduševi glumačkom izvedbom, a ponekad snimi film koji je jednostavno dobar i bit će to i za 20 godina.

Ovo je obična sportska i uglavnom predvidljiva priča, klasična dramedija i teško je istaknuti jedan glumački trenutak koji će vas ostaviti bez daha. Međutim, sve savršeno funkcionira. Film ne pokušava biti nešto što nije, simpatičan je, prohodan, neopterećujući, a ono što osjećate u svakom trenutku je iskrena ljubav prema košarci. Ponekad je to više nego dovoljno.

Living

Novi film južnoafričkog redatelja Olivera Herumansa djeluje kao jedan od onih filmova koji će zauvijek ostati nepogledani na listi "filmova koje morate pogledati". Ne samo da je jedan od onih čiji je trailer savršeno sredstvo za odbijanje publike već postoji i taj element još jedne britanske drameštine koja ganja Oscare.

Ipak, remake Kurosawinog remek-djela Ikiru ima toliko toga što vrijedi pogledati. Izvrsno je snimljen, a u glavnoj ulozi je nikad bolji Bill Nighy, koji je savršeno utjelovio smrtno bolesnog činovnika i njegova nastojanja da maksimalno uživa u posljednjim trenucima života.

Dobra godina za film

Ovo su najbolji filmovi 2022.

Komentari (0)